Svake godine po ustaljenom običaju, ovisno o kojem se godišnjem dobu radi, u meteorologiji glavna tema postanu sezonske prognoze. Najviše postanu popularne u najavama toplijeg i hladnijeg dijela godine, tj. ljeta i zime.
Uvijek nas zanima kakvo će biti ljeto, zbog planiranja godišnjih odmora i sličnih situacija, a zima nas pak zanima zbog svih posljedica koje može donijeti sa sobom.
Poznat je naš stav o takvim prognozama, ali kad se dosta često priča o njima, moramo ih mi spomenuti. Ne zato da bi vam sada ispričali kakva će biti zima, nego da bi vam pokušali objasniti na koji način treba pokušati “razumjeti” sezonske prognoze.
Za početak treba reći da sezonske prognoze ne prognoziraju vrijeme, ne mogu vam dati točan datum početka nekog meteorološkog događaja, ali se iz njih nekad može iščitati potencijalni trend. Nekad se ne može čak ni to.
Dovoljno je samo prisjetiti se najava o “dugom i toplom ljetu” ove godine, a jako dobro znamo što smo od tog ljeta dobili. O kakvom se promašaju sezonske prognoze za ljeto radilo, najbolje pokazuje sam listopad, koji je u nekoliko navrata temperaturom bio topliji od srpnja.
Koji je, dakle smisao sezonskih prognoza? Vjerojatno u pokušaju predviđanja meteoroloških trendova unaprijed za nekoliko mjeseci. Naglasak je na riječi pokušaj, tako da nikada ni jednu sezonsku prognozu nemojte uzimati kao gotovu stvar.
Da bi se pokušalo dati pouzdanu prognozu za nekoliko mjeseci (što se još ne može) potrebno je uzeti u obzir sve trenutne raspoložive parametre, ali i vraćati se u povijest, analizirajući zašto se neki meteorološki događaj dogodio, što je dovelo do njega i zašto se odigrao baš na taj način?
Tek kad budemo na taj način shvaćali sezonsku prognozu, možda napokon i postanu pouzdanije. Do tada, uzdamo se u kratkoročne i srednjoročne (ne uvijek, ali veljača 2012. je izvrsno pogođena 15 dana unaprijed) prognoze.
